Who cast that first fateful tomato that started the La Tomatina revolution? The reality is no one knows. Maybe it was an anti-Franco rebellion, or a carnival that got out of hand. According to the most popular version of the story, during the 1945 festival of Los Gigantes (a giant paper mâché puppet parade), locals were looking to stage a brawl to get some attention. They happened upon a vegetable cart nearby and started hurling ripe tomatoes. Innocent onlookers got involved until the scene escalated into a massive melee of flying fruit. The instigators had to repay the tomato vendors, but that didn't stop the recurrence of more tomato fights—and the birth of a new tradition.
Fearful of an unruly escalation, authorities enacted, relaxed, and then reinstated a series of bans in the 1950s. In 1951, locals who defied the law were imprisoned until public outcry called for their release. The most famous effrontery to the tomato bans happened in 1957 when proponents held a mock tomato funeral complete with a coffin and procession. After 1957, the local government decided to roll with the punches, set a few rules in place, and embraced the wacky tradition.
Though the tomatoes take center stage, a week of festivities lead up to the final showdown. It's a celebration of Buñol's patron saints, the Virgin Mary and St. Louis Bertrand, with street parades, music, and fireworks in joyous Spanish fashion. To build up your strength for the impending brawl, an epic paella is served on the eve of the battle, showcasing an iconic Valencian dish of rice, seafood, saffron, and olive oil.
Today, this unfettered festival has some measure of order. Organizers have gone so far as to cultivate a special variety of unpalatable tomatoes just for the annual event. Festivities kick off around 10 a.m. when participants race to grab a ham fixed atop a greasy pole. Onlookers hose the scramblers with water while singing and dancing in the streets. When the church bell strikes noon, trucks packed with tomatoes roll into town, while chants of "To-ma-te, to-ma-te!" reach a crescendo.
Then, with the firing of a water cannon, the main event begins. That's the green light for crushing and launching tomatoes in all-out attacks against fellow participants. Long distance tomato lobbers, point-blank assassins, and medium range hook shots. Whatever your technique, by the time it's over, you will look (and feel) quite different. Nearly an hour later, tomato-soaked bombers are left to play in a sea of squishy street salsa with little left resembling a tomato to be found. A second cannon shot signals the end of the battle. | Tko baciše tu prvu sudbonosnu rajčicu koja je započela revoluciju La Tomatina? Stvarnost je takva da nitko ne zna. Možda je razlog pobuna protiv Francove diktature, možda pak karneval koji je izmaknuo kontroli. Prema najpopularnijoj verziji ove priče, tijekom Los Gigantes festivala 1945., (ogromna parada papirnih skulptura), mještani su imali namjeru organizirati gužvu kako bi privukli pažnju. Nabasali su na kolica sa povrćem i počeli posvuda bacati zrele rajčice. Uključili su se i nedužni promatrači, sve dok scena nije eskalirala u masivnu borbu letećeg voća i povrća. Potpaljivači iste su bili prisiljeni nadoknaditi trošak koji su uzrokovali prodavačima rajčica, no to nije zaustavilo pojavu novih borbi rajčicama – i rađanje nove tradicije. U strahu od neukrotive eskalacije, vlasti su donijele, ublažile te nanovo uspostavile niz zabrana tijekom 1950-ih. Mještani koji su prkosili zakonu bili su pritvoreni, sve do javnog protesta organiziranog u svrhu njihova puštanja na slobodu. Najpoznatiji prkos zabranama borbi rajčica dogodio se 1957., kada su zagovornici održali lažni pogreb rajčica, upotpunjen sa lijesom i povorkom. Nakon 1957., lokalna vlada je odlučila ići ukorak sa javnim udarima, te su postavili nekoliko pravila i prigrlili otkačenu tradiciju. Iako rajčice zauzimaju glavnu pozornicu, tjedan dana slavlja dovodi do posljednjeg obračuna. Slavlje je to u čast svetaca zaštitnika Buñola, Djevice Marije i sv. Luja Bertranda, sa uličnim povorkama, glazbom i vatrometom u radosnom španjolskom stilu. Legendarna paella se poslužuje večer uoči borbe za izgradnju snage potrebne za predstojeću borbu, predstavljajući tradicionalno valencijsko jelo sastavljeno od riže, morskih plodova, šafrana i maslinovog ulja. Danas ovaj nesputani festival ima neke propisane standarde za održavanje reda i mira. Organizatori su se potrudili do te mjere da uzgajaju posebnu vrstu neukusnih rajčica samo za taj godišnji događaj. Slavlje počinje oko 10 sati ujutro sa utrkom u kojoj se sudionici natječu u osvajanju šunke koja se nalazi na vrhu masnog stupa. Promatrači vodom zalijevaju ometače uz pjesmu i ples na ulicama. Kada se u podne oglasi crkveno zvono, kamioni puni rajčica dolaze u grad, dok napjevi „Raj-či-ce, raj-či-ce!“ dosežu vrhunac. Tada, popraćen pucnjevima iz vodenog topa, započinje glavni događaj. To označava zeleno svjetlo za gnječenje i bacanje rajčica u totalnom napadu među sudionicima. Projektili na daljinu, ubojice izbliza i neposredni udarci. Koja god vaša tehnika bila, do samog kraja ćete izgledati (i osjećati se) poprilično dugačije. Gotovo sat vremena kasnije, bombaši natopljeni zgnječenim rajčicama i dalje se igraju u moru gnjecavog uličnog umaka sa ostatcima rajčica. Drugi pucanj iz topa označava kraj borbe. |